U predavanju smo pratili različite tragove - lingvističke, arheološke, etnografske, povijesne, graditeljske koji svjedoče o prisustvu kulta svete Barbare na otoku Korčuli od kasne antike do novog vijeka, gotovo do današnjeg dana. Svi aspekti kulta i ikonografija sv. Barbare su prikazani na primjerima s našeg otoka.
Polazna točka predavanja su bili toponimi, lokaliteti (imena mjesta) na Korčuli koji nose naziv Sutvara, a koji su motivirani imenom ove svetice i tvore se povezivanjem dalmatoromanskog pridjeva san(c)tu(s) i imena svetice (Barbara) tijekom kasne antike / ranog srednjeg vijeka. Sutvare, slično drugim svetačkim toponimima ovoga horizonta, uvijek odražavaju postojanje ranokršćanske građevine (5. – 6. st.). Na Korčuli su tri takva lokaliteta: otočić Sutvara u Pelješkom kanalu, brdo Sutvara južno od Smokvice i predjel Sutvara u Potirni. Sva tri lokaliteta daju različite mogućnosti identificiranja i interpretacije materijalnih ostataka. Situacija je najjasnija na otočiću Sutvari gdje su sačuvani ostaci crkve iz 6. stoljeća, koju je vjerojatno sagradila zajednica kamenara. Oni su na tom otoku eksploatirali kamen te ostavili i danas vidljive ostatke kamenoloma. Galerijski kamenolom na vrhu otoka dimenzija 25 x 20 x 6 m smatra se najreprezentativnijim primjerom u Hrvatskoj. Uz vrlo skromne ostatke i veličanstven pogled na Lastovski kanal smokvišvka Sutvara trenutno ne nudi previše mogućnosti za daljnja istraživanja. Najviše prostora u tom pogledu otvara Sutvara u Potirni. Sačuvan je isključivo toponim, koji se bilježi već 1405., no crkva do današnjeg dana nije pronađena. Temeljem traga etnografskog kazivanja koje jednu gomilu pored Grdnog dolca identificira kao točku uz koju se pobliže vezuje toponim Sutvara, povijesnim istraživanjem, koje prati spomene ovoga toponima u izvorima 15., 18. i 19. st. se pokazalo da se toponim Sutvara može „suziti“ neposredno uz Grdni dolac. Obzirom da je u gomili samo neobrađeni kamen bez žbuke, teško da se u njoj mogu prepoznati ostaci crkve, pa nas arheološka situacija „vuče“ nešto zapadnije prema arheološkom lokalitetu Mirje s ostacima vile rustike koja je živjela do 6. st., kada se može pretpostaviti i gradnja ranokršćanske crkve.
U segmentu graditeljske baštine vidjeli smo tri vrlo jednostavne crkve posvećene sv. Barbari u Blatu, Korčuli i Smokvici, s vrlo slojevitim povijesnim pričama. Blatsku crkvu je kr. 16. ili poč. 17. stoljeća dao sagraditi Franko Mirošević nakon oslobođenja iz „turskog“ zarobljeništva u znak zahvale sv. Barbari, kao jednoj od svetaca/svetica kojima se utječe u slučaju nevolje. Korčulanska crkva izvorno je bila posvećena Presvetom Trojstvu (15. st.). Za svoje potrebe ju je u 17. st. preuredila bratovština topnika, koja s primjenom vatrenog oružja postaje važna za obranu grada. Preuređenjem crkva dobiva titular sv. Barbare, njihove zaštitnice. Crkva je 1936. prodana srpskoj pravoslavnoj općini Dubrovnik, a radovima 2017. – 2018. pronađeni su ostaci zidova koji svjedoče o graditeljskom sloju prije same crkve, a možda i samoga grada. Puni krug po otoku završen je s crkvom sv. Barbare u Lumbardi, čiji je titular možda prenesen upravo s otočića Sutvare.
Zahvaljujemo se Župnim uredima Blato i Lumbarda, Narodnoj knjižnici Šime Vučetić na prostoru te Radio M-u što nas je pratio uživo. Velika hvala svim posjetiteljima koji su došli unatoč lošem vremenu!
Snikvu predavanja poslušajte na poveznici:https://youtu.be/X3L_R5WkRaY
