Često bih negdje daleko, ne znajući što ću s daljinom, u sebi i naglas, onako kao što muzičari pjevaju frazu, a vjernici kažu molitvu, izgovarao: Vela Luka, Blato, Smokvica, Čara, Pupnat, Žrnovo, Račišće, Korčula, Lumbarda i čekao trenutak da mi svijet opet priđe. I obično bi se to i dogodilo, moje oči, koraci, sjećanje vratili bi se sebi, začula bi se ptica i ja bih odahnuo u imenima. A sada kada više nisam ni blizu ni daleko i moje je sada došlo umjesto daljine, svuda je svemir, sa strahom i radošću opet zovem Vela Luka, Blato, Smokvica, Čara, Pupnat, Žrnovo, Račišće, Korčula, Lumbarda i čekam. Odnekud se mora uzletjeti.
Danijel Dragojević 1934.-2024.
Umro je Danijel Dragojević, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika HRVATSKI pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik Danijel Dragojević preminuo je u 91. godini. Taj Korčulanin, rođen 1934. u Veloj Luci, gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1967. živio je kao profesionalni književnik u Splitu, a potom u Zagrebu, gdje je radio kao urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija. U književnost je ušao kao pripadnik tzv. razlogovskog naraštaja hrvatskih pjesnika. Autor je niza knjiga, među kojima su Kornjača i drugi predjeli, Nevrijeme i drugo, Prirodopis, Razdoblje karbona, Rasuti teret, Cvjetni trg, Žamor, Negdje, Kasno ljeto... Poezija naglas, Razgovori u ateljeu, Dnevnici i pisma i Bibliovizor samo su neke od emisija Hrvatskoga radija koje je Dragojević uređivao. Dobitnik je niza nagrada, no neke je, primjerice Nazora za životno djelo, odbio primiti. Goranovu nagradu za knjigu Žamor dobio je 2005. godine, nagradu Vladimir Nazor 1981., Zmajevu nagradu 1981. za knjigu Razdoblje karbona, nagrade Branko Miljković za knjigu Prirodopis 1974. godine te niz drugih priznanja. Bio je izuzetno samozatajan, odbijao je davati intervjue, nije javno nastupao ni predstavljao svoje knjige. Odbijao je i primati nagrade, a svoje knjige objavljivao je u samo jednoj nakladi tako da su vrlo rijetke.