Umro je Zvonko Maričić, posljednjeg dana 2023. i tako zatvorio jednu lušku eru. Bio je učitelj, nastavnik hrvatskog jezika, vodio je poslove obrazovanja kadrova u Brodogradilištu Greben, bio urednik lista „Naš Greben“, ali je najveće svoje djelo ostavio u knjigama. Počeo je 1977. s naslovom „Osnovna škola Vela Luka 1857.-1977.“, priređenim u sklopu proslave 120. obljetnice školstva u našem mjestu. Već tada u svojem prvijencu pokazao je temeljitost, sustavnost i sveobuhvatnost. Nastavio je 1997. s kapitalnim doprinosom zavičajnoj historiografiji. Djelo „Vela Luka od 1490. do 1834.“ izvuklo je iz mraka sva ona prethodna stoljeća i oslikalo početke Vele Luke, a Maričić je pokazao veliku vještinu u čitanju i analizi starih dokumenata na talijanskom jeziku. Slijedila je 2002. „Luka spasa“ o Židovima koji su našli svoje utočište u našem mjestu od 1937. do 1943. Još jedna velika knjiga s još većim odjekom. Četiri godine poslije „Kolege i kolege“ o učitelju i načelniku Petru Padovanu, njegovoj obitelji i suradnicima, kao iznimno bogati kaleidoskop zbivanja u Veloj Luci prve polovice 20. st. I naposlijetku 2010. „Hod prema sebi“, s odabranim tekstovima iz luške povijesti od kraja 18. do početka 20. st.
Maričić nije bio povjesničar po struci, ali je u praksi pokazao iznimne vještine u obradi i analizi starih isprava. Iz svakog njegovog djela isijava preciznost i vjerodostojnost. I ne samo to. Ostat će upamćen po svojem jedinstvenom, nenadmašenom stilu pisanja, pomno posloženoj a opet jednostavnoj i pitkoj rečenici, zaokruženoj i sveobuhvatnoj misli. Sa što manje riječi nastojao je reći i rekao je puno toga. „Neka riječima bude usko, a mislima široko!“
Bio je intelektualac u punom smislu te riječi, oštrog, britkog i iznimno znatiželjnog uma. Iako je pisao o prošlosti i sam doživio veliku starost, bio je itekako okrenut budućnosti. Luka i njezina perspektiva mu je bila uvijek u mislima. Jedan od takvih priloga objavio je u posljednjem broju naše Lanterne, u svojoj 96. godini života. Svojim profesionalnim radom, a ponajviše spomenutim knjigama u kojima je možda više od ikoga drugoga proniknuo u fenomen luškog identiteta, zadužio je svakoga od nas i generacije Lučana koje dolaze. (Lanterna Vela Luka)
