Otišao naš OLIVER

Nima više našega Kože

Ča je život vengo fantažija stihovi su pjesme našega Olivera koji je svoj život kroz svoju fantaziju posvetio svojim pjesmama kako bi one mogle zauvik bit dil naših ali i života generacija koje dohodu. Bezvremenski hitovi, koje je suludo sad nabrajt jer svaka njegova pjesma je upravo to, ostavština su nam kroz koju moramo mi lučani čuvat uspomenu na jednega velikega lučanina koji je za luku učini više od bilo kojega političara, umjetnika, sportaša ili bilo koga drugoga. Oliver je bi obični čovik od mora, panule, dobre ribe i kapjice, ali i najpopularniji pjevač u Hrvatskoj koji je svoje najdraže koncerte odpjeva upravo isprid Bate i bricota largo od reflektora i kamera s gitarun u ruci okružen svojim lučanima. Uvik strpjiv i sa fureštima koji su se hotili slikat s njin ali i koji su radi njega i dohodili u luku pa bi u šali voli reć da su se furešti prin slikavali s tovarun a da se sad slikaju s njim. Bi je toliko jednostavan i drag da malo komu nebi izmami osmjeh kad bi ga liti vidili priko luke s japankama na nogama punih soli, s kratkin gaćama bradun i cigaretun na bandu.
Uvik je bi spreman pomoć i učinit, stat i proćakulat, vrć bazu i nasmijat se, komentirat vrime i potezavičinu na moru, pohvalit se s ribun što je s dicun i prijatejima ćapa. Bi je jednostavno tipični pravi lučanin.
Koliko je voli luku govori i činjenica da je svako lito odbi sve ponude za poć kantat i doša bi u luku di bi naša svoj mir za dušu a moga je poć odmarat po cilemu svitu. Njegov cili svit bila je Luka.
Kolikogod je bi poznat i uživa popularnost uvik je osta na razini malega, običnega i javnosti nepoznatega čovika što ga je činilo još većim.
Ni više našega kože i falit će nan ali uvik će bit s nama kroz ono što mu je bilo najdraže a to je pjesma.