Predviđeni polazak malo je pomaknut jer je bilo toliko ljudi da smo potrošili skoro cijelu bilježnicu za upisati svih. Vrijeme je bilo kao stvoreno za šetnju i druženje i baš sve nam je išlo u prilog da jučerašnji dan bude dan za pamćenje. Šetači su se podijelili u dvije skupine, pa je tako bržu ekipu predvodio Nikola Rubo, dok je sporije vodio Frano.
A gore na Humu smo imali smo najbolji mogući doček. U sred tvrđave dočekala nas je glazba, i to kakva?! Kad su ih pitali da kako su došli do gore, da ih ni bilo za vidit po stazi, rekli su da su ostali gore još od Austrougaske. Dečki, hvala vam, sve ste začinili i bili divni kao i uvijek. ❤️ ❤️ I opet smo se morali uhvatiti pisanja, skoro još jedna mala bilježnica je služila. Naime, gore nas je dočekala ekipa HGSS, ali i oni koji nisu mogli šetati, ali su željeli biti dio izleta tj. oni koji imaju puno godina, ali su u duši mladi. Hvala i vama što ste došli i dođite nam opet. Članovi udruge „Cvitić” su nam opet pripremili male medaljončiće pa je svatko mogao uzeti uspomenu na ovaj divan dan. Sakupilo se više od 1000 kn za naše vrijedne i marljive članove udruge te ih ovim putem pozdravljamo.❤️ Među šetačima je bilo jako puno dječice, ali i cijelih obitelji od po tri generacije. Najmlađi član izleta je imao samo 3 godine i polako s mamom, braćom, tetom i didom došao je do vrha utvrde. Bravo Andrija.❤️ Spomenuli bismo također i najstariju sudionicu Tamaru, koju njenih 94 godine nisu spriječile da uz taktove zumbe zapleše i razgiba i kako je rekla „zasluži” porciju fažola. Kad su je pitali je li starija ona ili tvrđava, rekla je da je tvrđava samo jednu godinu starija od njenog oca. To je duh! Bravo Tamara, dođite i dogodine. Ona itekako poštuje onu izreku od dide Tonija „Vježbaj....” 😉 Na punti od tvrđave smo razvukli laštik te uz pjesmicu „e-ma-esa-sa” pokušali naučiti mlađe generacije kako smo nekad davno u štradama vježbali i koordinaciju i spretnost. Moramo priznati da im i nije baš išlo, ali zato se starija generacija itekako zabavila. Predlažemo da uvedite „Laštik” u tjelesni odgoj u školi ili u vrtiću. „Leteći genije” Rubo, razvukao je slackline te je ne samo djecu, već i odrasle, učio balansu i ravnoteži na jednoj nozi na traci. Eksploziju živosti unijela je Ofelija ❤️ održavši kraći program aerobika te su mnogi poneseni pjesmom zaboravili i na godine i umor nakon zahtjevne staze. To je bio jedinstven doživljaj: zaplesati uz zumba ritmove na najvišoj točki s prekrasnim pogledom na Velu Luku. Fažol je opet bio vrhunski i za njega su opet bili zaslužni Dragiša i Igor, a nakon toga pekle su se i kobasice. Kako i priliči sve je završilo uz pjesmu i ples. Hvala svima koji ste nam pomogli i koji se uvijek odazovete. Hvala i svima koji su nam poslali slike koje će samo djelomično dočarati kako smo ponovo na jedan dan oživili Hum sa 230 duša. Ne zaboravite! Ne prestajemo vježbat jer smo stari, već se stari jer se prestaje vježbati.😃 Stoga vježbajte, družite se, boravite u prirodi, provodite što više vremena s prijateljima i obitelji jer to je najbolja terapija za dug i sretan život!