Uz sentimentalne zvuke gitare u rukama Vinka Barčota, kao glazbenog gosta, literarne interpretacije Mirjane Žuvele i prof. Andree Šeparović, te posebnog gosta Siniše Vukovića, književnog kritičara i pjesnika, Narodna knjižnica „Šime Vučetić“ i Centar za kulturu Vela Luka, uz koordinaciju Anite Kosović i ove godine organizirala je manifestaciju „Proljeće s Vučetićem pod nazivom „Danijelu Dragojeviću, na spomen“.
Škafeti s kolektivnim poetikama povjesničarima književnosti i kritičarima iste vazda su bili idealnim kalupom za smještanje generacijski ili tipološki međusobno premreženih i koherentnih pjesničkih pojavnosti. Ono po čemu su najpoznatiji takvi škafeti jest spoznaja da nije bilo tog pretinca, ladice ilitiga fijoke, u koju bi se mogao svesti i smjestiti kozmos pjesnikovanja što ga je odlio i iskovao po svemu čudesni pjesnik Danijel Dragojević. Homofonija koju je on izgradio, ni po tonalitetu ni po ritmu nije se mogla ugraditi u polifoniju u koju su ravnopravno srastali mnogi pojedinci što su bili nastavljači nekoga ili nečega, odnosno oni što su se klupkom niza zajedničkosti držali na okupu: bilo unutar stranica časopisa, bilo u okviru ikojih poetskih grupa što su se prosija...
Danijel Dragojević (Vela Luka, 28. siječnja 1934. – Zagreb, 19. veljače 2024.) bio je hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik. Rodio se 28. siječnja 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti u Zagrebu. Poezijom se prvi put javio 1956, u splitskom časopisu "Mogućnosti". Jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca danas. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Dugogodišnji urednik autorskih emisija na III programu Hrvatskog radija: "Bibilovizor", "Poezija naglas" te "Dnevnici i pisma". Godine 2019. odbio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo
• dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada, između kojih Goranove nagrade 2005. za knjigu "Žamor", nagrade Vladimir Nazor 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu "Razdoblje karbona", nagrade "Branko Miljković" za knjigu "Prirodopis" 1974. godine, i drugih.
• brat blizanac pisca Ivana Dragojevića (U srcu ljeta, Vukodlaci, Smrt gospodina Medara, Kaučenica i R4), umrlog 3. kolovoza 1999. u Zagrebu.
Siniša Vuković hrvatski je pjesnik, esejist, putopisac, dijalektolog, jezikoslovac, prevoditelj, književni i glazbeni kritičar, skladatelj, dirigent.
Iako rođen u Cambridgu, odrastao je u Selcima na otoku Braču gdje se i školovao. Studirao je hrvatski i talijanski jezik s književnostima na Filozofskom fakultetu u Splitu. Tekstove je objavljivao u najuglednijim hrvatskim listovima i časopisima: dnevnicima Slobodnoj Dalmaciji, Jutarnjem listu i Vjesniku, zatim tjednicima: Nedjeljnoj Dalmaciji, Hrvatskom slovu, Fokusu, Hrvatskom fokusu i Vijencu, te časopisima: Republici, Forumu, Mogućnostima, Dubrovniku, Novoj Istri, Zadarskoj smotri, Quorumu i Hrvatskim obzorjima. U znanstvenom časopisu Čakavskoj riči objavljuje dijalektološke stručne članke i čakavsku poeziju (poema Nisan se rodi za igrat na buće i sonetni vijenac Put križa). Glazbene kritike, osvrte i komentare objavljivao je i na Hrvatskom radiju, te u listu Hrvatskog društva skladatelja Cantus. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva skladatelja. U rujnu 2013. godine prvi put je izabran za predsjednika Društva hrvatskih književnika, ogranak Split, a u svibnju 2017. povjeren mu je i drugi mandat. Autor je ukupno 23 knjige.
Video pogledajte na poveznici: https://www.facebook.com/RadioM.90.1Mhz/videos/1137685903931632
