
Udruga antifašista Dalmacije priprema program obilježavanja 80. godišnjice od formiranja izbjegličkog logora u El Shattu u Africi za vrijeme drugog svjetskog rata. Za one koji ne znaju u ovome logoru bilo je više od 1800 Velolučana. Tim povodom sinoć je, s početkom u 21 h u dvorištu Osnovne škole Vela Luka održana projekcija filma Ivana Ramljaka "El Shatt - nacrt za utopiju", uz gostovanje autora filma.
Pronalazak dnevnika djeda Karla Pansinija, napisanog u izbjegličkom logoru El Shatt u Egiptu, potaknuo je Ramljaka na snimanje dokumentarno-igranog film El Shatt: nacrt za utopiju o velikom zbjegu 28 000 stanovnika Dalmacije kojima je utočište od fašističke okupacije 1944. godine pruženo na drugom kraju Sredozemnog mora, od njihova doma tisućama kilometara udaljenom logoru u egipatskoj pustinji.
Naime, nakon kapitulacije Italije, a prije dolaska njemačke vojske, Tito je uz pomoć Savez-nika odlučio evakuirati 28 000 stanovnika Dalmacije u Egipat, mahom žena i djece, gdje su dvije godine živjeli pod šatorima usred pustinje, u svojevrsnom komunističkom model nasel-ju koje je trebalo pokazati Zapadu kako će izgledati nova Jugoslavija kad završi rat. Unatoč razmjerima ovog poduhvata, taj je dio hrvatske i jugoslavenske povijesti ostao u sjeni, s tek nekoliko dnevničkih izdanja svjedoka vremena i jednom izložbom Povijesnog muzeja u Za-grebu, a bez ijedne prave povjesničarske, publicističke knjige o toj temi. Koristeći video-zapise jednog britanskog dokumentarnog filma snimljenog u El Shattu i dostupne arhivske fotografije, Ramljak konstruira priču kroz svjedočanstva osam živućih sudionika koji pre-pričavaju živopisan svakodnevni život Dalmatinaca u egipatskoj pustinji. A život su, uz sva-kodnevne zajedničke zadaće i rad, činile kazališne družine, zborovi, slikarske škole, tisak novina, orkestar, nogometne utakmice, tečajevi jezika i brojne druge aktivnosti koje su iz-bjeglice odvraćali od sudbine koja ih je snašla u domovini, a svijetu pokazivale viziju uspješnog komunističkog društva. U El Shattu se tijekom dvije godine naveliko stvaralo, rađalo, pa i vjenčalo, a nažalost često i umiralo te, u konačnici, zauvijek obilježilo živote tisuća Dalmatinaca, među Kojima je bilo preko 1800 velolučana.
