Glavu dole, ruke na leđa", je igrano dokumentarni film koji obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata.
Film prikazuje dramatične trenutke zarobljavanja, odvođenja, maltretiranja i ubijanja hrvatskih branitelja i civila u srpskim koncentracijskim logorima. Velolučanin Edi Žuvela je pokrenuo inicijativu da se ovaj film prikaže u Veloj Luci. Budući da zbog loših vremenskih prilika trajekt iz Splita u petak nije ispolovio za Velu Luku, projekcija je održana u subotu u Galeriji Centra za kulturu u Veloj Luci.
Projekciji je prisustvovao i jedan od sudionika bitke za Vukovar Predrag Mišić Peđa. Režiser filma je Stipe Majić Pipe, vukovarski branitelj i bivši logoraš. Svi oni koji osjećaju ovu zemlju, s pijetetom izgovaraju ime Vukovar. Vukovarski branitelji napravili su pravo vojno čudo, odolijevali napadu JNA i srpskih paravojnih formacija punih 87 dana. Kada je Vukovar pao, ono što su agresori napravili u tom gradu bilo je samo zvjerstvo. Čisto, iskonsko zlo haralo je potpuno porušenim gradom na Dunavu. Nekoliko tisuća ljudi ostavilo je svoje živote na vratima Hrvatske.
„Oni preživjeli, teško se danas nose s nepravdom koja se i danas, događa u Vukovaru. O svemu tome, govori se u ovom filmu, kaže vukovarski branitelj“, Predrag Mišić Peđa.
Peđa je branio Vukovar od prvog dana napada na grad. Nakon pada grada Vukovara 1991.godine, velik broj hrvatskih vojnika odveden je u srpske logore. Neke su slali u zatvor u Mitrovicu, neke odvodili na stočarsku farmu Stajićevo, dok je dio njih završavao u zatvoru u Nišu. Ono što je zajedničko na svim tim mjestima su nesretne sudbine tih ljudi. Branitelji u filmu se prisjećaju svih maltretiranja, batinanja, pljačkanja, silovanja, ubijanja te kako su u tim trenucima uopće uspijevali održavati nadu u eventualni spas. Posljednji dio filma obrađuje izlazak iz logora, suđenja te pokušaj integracije hrvatskih branitelja u normalan život. Film je sniman pune dvije godine, a u posljednjih godinu i pol dana prikazuje se gotovo u cijeloj Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini.
Zbog epidemioloških mjera broj posjetitelja bio je ograničen, a svi nazočni su morali ostaviti svoje podatke (ime, prezime, broj mobitela), i morali su imati maske.
